VELIKI TJEDAN

U Velikome tjednu slave se otajstva spasenja učinjena od Krista u posljednjim danima njegova života, počevši od njegovog mesijanskog ulaska u grad Jeruzalem. Tjedan počinje Cvjetnom nedjeljom i Nedjeljom muke Gospodnje, koja sjedinjuje zajedno pobjedu Krista - slavljenog kao Mesije od strane građana Jeruzalema i danas u obredu procesije s grančicama od strane kršćana - i nagovještaj muke u evanđeoskom tekstu naviještenom na Svetoj misi. Maslinove grančice nisu nekakav talisman niti običan posvećeni predmet, nego znak radosnog učestvovanja u ulaznoj procesiji, izrazu vjere Crkve u Krista, Mesiju i Gospodina koji ide u susret smrti radi spasenja svih ljudi. Ova nedjelja ima dakle dvostruki karakter: karakter slave i patnje, koji karakterizira i Uskrsno otajsvo.

Dani do Velikog četvrtka dio su Korizmenog vremena, ali ih karakteriziraju posljednji događaji Gospodinovoga života, a isključene su sve druge liturgijske proslave. U četvrtak ujutro, biskup u svojoj katedrali, skupa sa svojim svećenstvom, slavi Misu posvete ulja, na kojoj se blagoslovi ulje koje će biti korišteno u Uskršnjem bdijenju. Poželjno je da se Korizmeno vrijeme završi zajedničkim pokorničkim slavljem. Važnost i osobito bogatstvo liturgijskih proslava tokom Velikoga tjedna traže da vjernici učesvuju u njima s osobitom vjerom i ljubavlju, dajući im apsolutnu prednost u odnosu na druge pobožnosti.

Za liturgijska slavlja

Veliki tjedan ima za cilj štovanje Kristove muke od njegovoga mesijanskoga ulaska u Jeruzalem. U četvrtak ujutro, biskup, koncelebrirajući Svetu misu sa svojim prezbiterijem, blagoslovi sveto ulje za krizmu.

Liturgijske boje ovoga vremena su crveno na Cvjetnicu; ljubičasto u ponedjeljak, utorak i srijedu; bijelo u Misi posvete ulja na veliki četvrtak.

"Dođite i pođimo ususret Kristu, koji se slobodno približava časnoj i blaženoj muci kako bi izvršio misterij našega spasenja.

Dolazi svojom slobodnom voljom: sišao je s neba kako bi nas tamo uzdigao, "iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena koje se može imenovati" (Ef 1,21).

Dolazi ne kako bi stekao slavu, niti u spektakularnom sjaju (raskoši i luksuza). Pohitimo i mi skupa s njime koji žuri prema muci, poput onih koji su mu išli u susret. Ne, međutim, kako bismo prostrli grančice masline ili palmi, nego kao da bismo u poniznome poklonstvu i dubokome klanjanju pred njegovim nogama prostrli naše osobe." (sv. Andrija sa Krita, Govor na Cvjetnicu)

Vazmeno trodnevlje

Velika otajstva našega spasenja slave se od večernje Mise na Veliki četvrtak, "Mise večere Gospodnje", do večernje molitve na Nedjelju Gospodinovog Uskrsnuća. Ovaj vremenski period zove se "Vazmeno trodnevlje" jer se njegovim slavljem uprisutnjuje Gospodinov prijelaz sa ovoga svijeta k Ocu i učestvuje se u njemu.

Vazmeno trodnevlje ne označava tri dana priprave za Uskrs, nego je ono Uskrs slavljen u tri dana, Uskrs u svojoj cjelovitosti, kao prijelaz od muke, smrti i pokopa sve do uskrsnuća. Nije to niti zbir ta tri dana, niti tri različite proslave, već jedno jedino otajstvo, misterij slavljen u tri momenta, u vremenu od tri dana.

Veliki četvrtak strogo gledano, ne pripada Vazmenome trodnevlju, ali ga otvara večernjom euharistijom, onako kako je Posljednja večera označila početak Gospodinove muke. Dok Isus započinje darivanje svoga života za žrtvu okajnicu radi spasenja svijeta, ustanovljava njeno objektivno posredovanje u zajedničkom obredu novoga saveza i otkriva svoju ogromnu ljubav koja je u osnovi muke i smrti. Euharistija, simbol i izvor ljubavi, potiče na odgovor zahvalne ljubavi putem klanjanja sakramentu (stavljenom u kapelu i izloženom na čašćenje) do ponoći, kada nastupa spomen muke i smrti.

Veliki petak je dan Gospodinove muke i smrti i Vazmenoga posta kao izvanjskog znaka našega učestvovanja u njegovoj žrtvi. Post isključuje euharistiju i zbog toga je petak aliturgijski, bez euharistije.

Ali imamo poslijepodnevnu liturgiju kako bismo se spomenuli Isusove muke i smrti. Krista gledamo kao Slugu Gospodnjega, najavljenog od proroka, jaganjca koji se žrtvuje radi spasenja sviju. Kirž dominira cijelim slavljem: obasjan svjetlom uskrsnuća pokazuje se kao prijestolje slave i sredstvo pobjede; zato je izložen na čašćenje vjernicima.

Veliki petak nije liturgija niti plača niti naricanja, već radosno i puno ljubavi, premda suzdržano, razmatranje spasiteljske žrtve iz koje nam je proizišlo spasenje. Krist nije onaj koji je pobijeđen, nego pobjednik; svećenik koji „konzumira“, prinosi svoju žrtvu, koja oslobađa i pomiruje: odatle radost. Uz bol prisutne su i nada i radost, jer sa križa odsijava svjetlost Uskrsa.

Velika subota je dan Isusovog ukopa i njegovoga silaska nad pakao, odnosno njegovog krajnjeg „sniženja“ kako bi oslobodio one koji su boravili u kraljevstvu smrti. Ovo je aliturgijski dan par excellence. Dan žalosti i plača, tihog boravka kraj groba: oltar je ogoljen, svjetlo ugašeno. Ali, u zraku lebdi žarko iščekivanje, puno mira i nade.

Vazmeno bdjenje velika je i najsvetija noć godine, najstarija proslava, najvažnija i najbogatija sadržajem. Ne bdije se jer je Isus uskrsnuo noću niti kako bi se čekalo uskrsnuće, već kako bi se pokazalo da živimo u iščekivanju, budnosti i nadi Gospodinovog dolaska, ostvarenja novog i konačnog prijelaska s njime. Značenje bdjenja je u očitovanju našega prijelaska iz smrti grijeha u život u Kristu.

U središtu uvodnih obreda je svijeća, simbol uskrsloga Krista; poslije se pri njenoj svjetlosti sluša čitanje Božje riječi u kojem se prisjeća spasenjske povijesti od stvaranja do Kristovog uskrsnuća i uzvišenja; slijedi prvo učestvovanje u Vazmu (Uskrsu) putem krštenja ili obnova krsnih zavjeta s ispoviješću vjere; na kraju euharistija, gozba novoga saveza, u kojoj Krist, uskrsni jaganjac koji se učinio jelom, uništava smrt i daruje nam svoj život.

Euharistija bdjenja je vrhunac trodnevlja, i više od toga, ona je vrhunac cjelokupne liturgijske godine, izvor uskrsne radosti, pravi Uskrs (Vazam, Pasha), euharistija trodnevlja. Misa uskrsne nedjelje nije produžetak noćne liturgije.

Za liturgijska slavlja

Vazmeno trodnevlje počinje Misom večere Gospodnje, svoju kulminaciju ima u Vazmenom bdjenju i završava večernjom molitvom Nedjelje Uskrsnuća.

Petak Gospodinove muke dan je posta i nemrsa.

Na Veliki petak, popodne, slavi se Gospodinova muka. Vazmeno bdjenje odvija se noću: mora početi nakon što padne noć odnosno završiti prije nedjeljne zore.

Liturgijske boje su bijela za Veliki četvrtak i Vazmeno bdjenje, a crvena za Veliki petak.

(Prevedeno iz: MESSALE QUOTIDIANO, Domenico-festivo e feriale, San Paolo, 2011., 385.-6., 435.-6.)