You are here

Sveti JEREMIJA iz Vlaške (Rumunije)

Tzazo, Valacchia, Rumunjska, 29. lipnja 1556. - Napoli, 5. oűujka 1625.
Kalendar datum: 
5 Ožujak
Sv.Jeronimu se ukazala Djevica sa Isusom, ali bez krune. Upita je: "A gdje ti je kruna?" - " Kruna mi je moj Isus u naručju!"
  Beato Geremia da Valacchia (Giovanni) Kostistik  
 
Jeremija se rodio 29. lipnja 1556. g. u malom selu Tzazo u današnjoj Rumunjskoj. Na krštenju je dobio ime Jon (Ivan). Odgojen u zdravoj klimi kršćanske obitelji Stoice i Margarite Barbat, u mladosti je čuo Božji glas da treba – poput Abrahama – poći iz svoje zemlje ... Zbog teških uvjeta života za kršćane, poslušan evanđeoskim riječima: „Tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu ... zbog mene i Evanđelja, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“, i majci koja mu je pričala da u „Italiji žive dobri kršćani i sveti monasi“, Jon s 18 godina napušta svoju domovinu i odlazi u Napulj, Italija, gdje živi sve do smrti.
 
   U Napulj je stigao 1578. g. Tu je upoznao braću kapucine i mislio je da su to oni „sveti monasi“ o kojima mu je majka nekoć govorila. Zatražio je da bude primljen kao njihov kandidat. U svibnju 1578. g. započeo je godinu novicijata i tom prilikom dobio novo ime Jeremija, a 8. svibnja 1579. g. polaže doživotne zavjete u Redu Manje braće Kapucina. Nakon toga, kao redovnik, prošao je kroz mnoge samostane vršeći različite službe. Od 1585. g. nalazi se u samostanu sv. Efrema Novog kao bolničar samostana. Tu je ostao 40 godina istrošivši svoj život u najvelikodušnijem služenju i uvijek s „radošću i vedrinom na licu“. S iskrenošću i radošću uvijek je molio: „Gospodine, zahvaljujem ti što sam uvijek služio i nikad nisam bio služen, uvijek sam bio podložnik i nikad nisam zapovijedao“. Fra Jeremija je po karekteru bio veseljak; bio je spretan i poduzetan.
 
   Bio je stalno spreman svima služiti i zato su ga nazivali desnom rukom svakog fratra. Bog mu je kao poseban dar služenja bolesnicima. Sebe nikada nije štedio izlažući se raznim opasnostima. Osim ove herojske ljubavi prema siromasima bio je i kontemplativna duša. Umro je 5. ožujka 1625. g. u Napulju kao žrtva ljubavi i poslušnosti za posjete jednom bolesniku. S pravom ga zato nazivaju „svjedok ljubavi koji s Istoka dolazi“. Godine 1625. otvoren je proces za njegovo proglašenje blaženim, ali je kasnije zanemaren. Kada je 1947. g. prof. Gregorio Manoilescu pronašao grob fra Jeremije, koji je pao u zaborav nakon što je talijanska vlada ukinula samostan sv. Efrema Novog i pretvorila ga u zatvor, pravoslavci i katolici iz Rumunjske pobudili su interes za njega u našem Redu i u Crkvi.
 
   Papa Ivan XXIII. potvrdio je (18. prosinca 1959) da je fra Jeremija uistinu prakticirao kreposti u herojskom stupnju. Govoreći o Jeremiji u misi beatifikacije, Papa je, izemđu ostalog rekao: „Ovaj blaženik je brat kapucin iz Vlaške kako se nekad zvala Rumunjska, sin rumunjske plemenite nacije koja nosi u svom jeziku i imenu biljeg Rima. Proslava ovog vjernog sluge Božjega nakon tri stoljeća tajnovite prikrivenosti bila je sačuvana za ove naše dane koji su obilježeni ekumenskim nastojanjima i solidarnošću među narodima na međunarodnoj razini. Blaženi Jeremija svojim dolaskom iz Rumunjske u Italiju povezao je u povijesti svog života Istok i Zapad, izgradio je značajan most između narodâ i kršćanskim Crkava“.
 
   Za vrijeme obreda, tada se posebno obratio, na rumunjskom jeziku hodočasnicima iz Rumunjske. „Obraćajući se vama Rumunjima na vašem jeziku radostan sam što ste na povišeno mjesto postavili ovu svjetiljku. Otkrili ste poruku blaženika i ujedinili ste se oko njegovog lika koji okuplja i izražava vašu kršćansku tradiciju kao i vaše težnje. U vašoj tisućljetnoj povijesti bogatoj tolikim vrednotama vjere, Jeremija iz Vlaške prvi je Rumunj koji je službeno podignut za čast oltara. Neka on koji je u svom životu ostvario skladnu sintezu između rodne i prihvaćene nove domovine, neka on sada proglašen blaženim pomogne promicanje mira među nacijama i ostvarenju jedinstva kršćana pokazujući nam put svojim primjerom djelotvorne ljubavi za braću“. Ljubljen od pravoslavaca i katolika, ponizni brat kapucin danas je slava i nada svoje domovine, Rumunjske. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 30. listopada 1983. g.
 
 
Iz govora pape Ivana XXIII. prilikom proglašenja herojskih kreposti
Uvijek u prisutnosti Gospodnjoj
   Današnji obred, veoma jednostavan, razlogom je velike radosti, koja će se iz ove vatikanske dvorane brzo proširiti na sve strane, gdje god u svijetu postoji pozornost i poštovanje za sve ono što nanovo poziva na jednu od temeljnih kršćanskih askeza, a to je svetost. Ona je uistinu jedna od nekoliko značajnih karakteristika Crkve Gospodnje. Okolnosti različite naravi nalagale bi mnoge korisne i dirljive primjene, ali se možemo ograničiti na nekoliko riječi. Recimo samo da je Rumunjska bila domovina fra Jeremije iz Vlaške, dakle, jedna stara zemlja Europe, čije ime također podsjeća na stare veze sa zajedničkom majkom naroda. Ponizni ''fratrić'' laik jednog je dana upitao svoju dobru majku što mora činiti da bi bio siguran za vječno spasenje. Ona dobra žena sinčiću je prstom pokazala upaljeno svjetlo na gori: to jest Svetu Crkvu Gospodnju. I taj mladić, odvažnošću koja nadilazi njegovu dob i odgoj, krenuo je na put, i nije se smirio sve dok nije ''doplovio do svoje druge obitelji, Franjevačkog Reda, izabranog stupa Katoličke Crkve, koji mu dade novo ime, sveti habit, pravilo nikad uzvišenije i evanđeoskije.
 
   Četrdesetsedam godina poniznog služenja: uvijek veseo, spreman, velikodušan. U nevinim fra Jeremijinim očima zrcalile su se neizmjerne ravnice njegove zemaljske domovine, kojih se on sjećao sinovskom nježnošću. Ali nije bio stranac u talijanskoj zemlji. U svojim je prosudbama cijenio Napuljski puk i iskazivao mu simpatije, a on je tog svog posvojenog sina ljubio za života i poslije smrti. Sva tajna posvećenja ove duše stoji u jednostavnosti mišljenja, odlučivanja, djelovanja: uvijek u prisutnosti Gospodnjoj: uvijek s povjerenjem u Njega i u velikoj spremnosti da prigrli božanska nadahnuća i putove poslušnosti. Poticajno za nas! Jednostavnost je ona koja oblikuje veoma privlačnu fizionomiju poniznog franjevačkog brata laika Jeremije iz Vlaške. Jednostavnost je odijelo koje priliči onom koji, približivši se Betlehemu, želi imati sigurnost da se nalazi kod Svete Obitelji kao kod svoje kuće, i biti siguran da razumije jezik Marije i Josipa, i da tumači božansku šutnju Isusovu (...).

Molitva

   Milosrdni Oče, koji si udijelio blaženom Jeremiji da nasljeduje tvog Sina u služenju braći i u potpunom žrtvovanju za njih; udijeli nam, po njegovu primjeru i zagovoru, da sudjelujući u tvome sveopćem naumu spasenja, proputujemo evanđeoskim putem poniznosti i ljubavi.

   Po Gospodinu našem Isusu Kristu...