You are here

Sveti Ivan iz Montekorvina

fratar, veliki misionar dalekog istoka (1247-1328)
Kalendar datum: 
16 Listopad
Sveti Ivan iz Montekorvina

   Misijsko djelovanje fra Ivana iz Montekorvina ima svoj početak u molbi mongolskog velikog kana Kublaja koji je ovlastio mletačke trgovce, braću Mateja i Nikolu Polo, da zamole od pape 100 mudrih ljudi koji će Mongolima propovijedati vjeru u Isusa.7 Cim je Grgur X. postao papa godine 1271., iskoristi priliku i pošalje kanu braću Polo s dominikancima fra Nikolom iz Nikozije i fra Vilimom iz Tripolisa. Dok su braća Polo iz Armenije proslijedila dalje i stigla u Kublajev dvor, misionari su ostali u Armeniji. Nekoliko godina poslije toga Nikola III. je odredio 5 franjevaca za Mongoliju. Ni ovi nisu onamo stigli.8 To će uspjeti za pape Nikole IV, kojega s pravom nazivaju »papom misija srednjega vijeka«. S njim se otvara velika misijska epopeja male braće u Kini.0

   Papa onamo šalje već iskusnog misionara i diplomata fra Ivana iz Montekorvina koji je više godina djelovao kao misionar u Armeniji odakle ga je armenski kralj Haiton II. poslao Sv. Stolici zbog važnog posla. Nikola IV. uzima ga za apostolskog legata i misionara i šalje na Daleki Istok k mongolskom vladaru s posebnim pismom. Ponio je još mnogo pisama upravljenih raznim vladarima i visokim ličnostima zemalja kroz koje je fra Ivan trebao proći.10 U današnjoj sjevernoj Kini, u Pekingu, zvanom Kambalek, fra Ivan se sjajno snašao iako je nailazio na velike smetnje i teškoće, osobito od strane monofizita. Naučio je mongolski. Preveo je Psaltir i Novi Zavjet, izgradio mnogo crkava, čak i samostan nedaleko kanova dvora i u kratko vrijeme pokrstio preko 6 000 ljudi. Ali, žetva je bila usporena bez radnika na Božjoj njivi. Stoga fra Ivan šalje mnoga pisma na Zapad i vapije za pomoć.

   Obraća se Sv. Stolici i starješinstvu svoga reda neposredno i posredno preko subraće Krimske ili Kazarske kustodije. Iz njegovih ;se pisama osjeća glas vapijućeg u pustinji, glas čovjeka koji je sasvim predan Božjem djelu.11 Red i Sv. Stolica nisu se oglušili. Misionari franjevci i dominikanci — d iz drugih redova — odlaze u Mongoliju i na Daleki Istok. Velik je potez pape Klementa V. koji 23. srpnja 1307. uspostavlja crkvenu hijerarhiju u Kini;12 naređuje fra Gonsalvu iz Bilbaa, genralu franjevačkog reda da odmah izabere sedam vrsnih, kreposnih i učenih redovnika, da ih dade u ime Apostolske Stolice zarediti za biskupe i pošalje u Kinu gdje će oni zarediti i posvetiti za nadbiskupa i patrijarhu Istoka fra Ivana iz Montekorvina i pomagati mu kao sufragani.13

 

   U istvari bilo ih je šest imenovano i posvećeno za biskupa. Imena su im: fra Andrija iz Kaštela, fra Gerard Albuinu, fra Nikola liz Bantra, fra Ulriik đz Sexfriedsdorfa i fra Vilim iz Vilanove. Fra Vilim nije odmah pošao na put. Cini se da je pošao u Tatarsku god. 1308.1/1 Poslije je postao biskup u Sagoni na Korzici (1323) i naposljetku u Trstu, godine 1327. Ondje je umro god. 1330. i pokopan u samostanu sv. Franje. Prezimenom se zvao Franchi.15 Namjesto njega papa je imenovao sedmog biskupa fra Andreucoija iz Asiza koji se pridružio ostalima.16 Dvojica od ovih: Nikola i Urlik, nisu stigli u Kinu jer su ubijeni za vjeru negdje u Indiji.17 Ostali: Gerard, Pelegrin i Andrija izvršili su palpino naređenje. Posvetili su fra Ivana za nadbiskupa godine 1313. i pomagali mu u službi kao zaytunski biskupi. Kambelečkoj (Pekinškoj) metropoliji pripadale su u Kini biskupije u Zaytunu i Armaleku. Osim ovih biskupija pod istu metropoliju pripadale su biskupije sa sjedištem u Kumuku, Kafi, Šaraju i Tani,18 a nalazile su se izavn Kine. Te misionare i biskupe slijede brojne grupe i mnogi pojedinci tijekom 14. i 15. stoljeća. 

   Fra Ivanovo je djelo vrlo važno za katoličku stvar. Neumorno je radio za Božju stvar sve do svoje blažene sm rti. Umro je na glasu svetosti 1328.