You are here

Sveti Franjo Antun Fasani

Lucera, 6. kolovoza 1681. - Lucera, (27) 29. studeni 1742.
Kalendar datum: 
27 Studeni
Sveti Franjo Antun Fasani

   Sveti Franjo Antun Fasani, redovnik Franjevac konventualac, na neobican je nacin zivio "obicno" svakodnevlje, temeljeci svoj zivot na nasljedovanju Krista i sv. Franje Asiskoga. Zvali su ga "otac ucitelj", jer je bio vrlo nadarena osoba, mudar i blag poucitavatelj, iskusan vodic putovima krscanskoga savrsenstva i neumoran apostol. Nezasticeni i potrebni u njemu su imali brata uvijek spremna stati na njihovu stranu, zastititi ih i pomoci im u njihovim tegobama; biti njihov glas.
   Franjo Antun rodjen je u mjestu Lucera, pokrajina Puglia, 16. kolovoza 1681.g., u obitelji skromnih radnika. Vrlo mlad pokucao je na vrata franjevackog samostana u svome rodnome mjestu, gdje su se odmah ocitovali njegovi darovi; nevinost zivota, duh pokore i siromastva, serafski zar. Tako su mu otvorena vrata novicijata u samostanu Monte Saint'Angelo na Garganu.
   Novicijat je jos i danas vazna provjera stvarne spremnosti pojedinaca na redovnicki zivot. Onaj tko tu provjeru prodje moze posvetiti svoj zivot Bogu, polazuci zavjete: cistoce, poslusnosti i siromastva. Franjo Antun uspjesno je prosao provjeru, pa se 23. kolovoza 1696. obvezao zivjeti prema Pravilu svetog Franje Asiskoga. Nakon toga je poslan dovrsiti svoju duhovnu i kulturnu formaciju u samostanu Asizu, gdje ga je nutarnjem zivotu poucavao sluga Bozji- Josip Antun Marcheselli.
   Svecenicko redjenje 11. rujna 1705. oznacilo je kraj razdoblja priprave. Neposredno nakon toga, otac Fasani je u Rimu, na Kolegiju svetoga Bonaventure, stekao i titulu magistra teologije.
Vrativsi se u Asiz, neko se vrijeme posvetio propovijedanju po selima okolice Asiza. Potom se 1707.g. trajno nastanio u samostanu u Luceri, gdje je ucinio i prve stvarne korake redovnickog zivota.
Skola, propovijedaonica i ispovijedaonica bijahu povlastena mjesta tog snaznog i intenzivnog apostolata, koji je privukao zanimanje svega okolnog kraja.

 
   No, otac Fasani zabriljirao je takodjer i u upravljanju zajednicama fratara, koje su u njemu gledale uzor pridrzavanja franjevackog pravila. Djelovao je prvo kao lektor i upravitelj studija na filozofskom kolegiju u Luceri, zatim gvardijan samostana i magistar novaka, te naposljetku ministar provincije franjevaca konventualaca Saint'Angela, koja je obuhvacala Capitanatu i Molise.
   U nekoliko knjiga skupio je svoje propovijedi, koje su se uvijek odlikovale jednostavnoscu, kako bi ih svi mogli razumjeti, a posebno oni najponizniji i najskromniji, prema kojima je osjecao pravu franjevacku privlacnost. Njegova je pozornost prema siromasima i patnicima bila vrlo velika i intenzivna, te je svoj konkretni izricaj pronasla u prikupljanju i dijeljenju darova siromasima o Bozicu.
Svoju je svecenicku revnost i ljubav usmjerio napose prema zatvorenicima i osudjenicima na smrt, koje je osobno pratio do mjesta smaknuca, kako bi im bio bliz u tom tragicnom, zadnjem casu. Pobrinuo se i za obnovu crkve sv. Franje u Luceri, koja je 35 godina bila njegovo svecenicko prebivaliste, koje se zavrsilo 29. studenoga 1742.g., (na prvi dan devetnice Bezgresnoj), gdje i danas pocivaju njegovi zemni ostaci. 
   Blazenim ga je proglasio papa Pio XII., 15. travnja 1951., a u knjigu svetih upisao papa Ivan Pavao II., 13. travnja 1986.g.