You are here

Sveta majka Terezija Eustochio Verzeri

Bergamo, 31. srpnja 1801. - Brescia, 3. ožujka 1852.
Kalendar datum: 
3 Ožujak
Sveta majka Terezija Eustochio Verzeri
Santa Teresa Eustochio Verzeri
 
   Sonet LXXXI napisan je u povodu smrti sv. Majke Tereze Eustochio Verzeri, osnivateljice reda kćeri Presvetog Srca Isusova, zene koja je na određeni način Ani bila uzor u redovnićkom zivotu. Diveći joj se u napisanim stihovima govori kako je Bog u Terezi pokazao izvanredne moći svoje slave, cijeneći je kao zenu kojaje cijeli svoj zivot protrosila za dobrobit dusa. Tojoj nije bilo dovoljno, negoje ijedan dio čistih plemenitih djevojaka učinila učiteljicama svih istinskih vrlina, pa sad one nastavljaju njezinu misiju vođenja dusa u nebo, gdje ona boravi (Or ch 'Essa :tene sono i pi'è le smile).
   U povodu premješta- nja posmrtnih ostataka pok. Majke Tereze Eustachio s groblja u oratorij samostana kćeri Presvetog Srca Isusova u Bresci, napisani su stihovi u kojima zbor redovnica poziva Terezino cisto i sveto tijelo, dostojno obožavanja, tijelo u kojem je nekoć poćivala njezina lijepa duša, koja sad sretno pjeva u nebu himne slave Bogu, da se vrati u mirno boravište gdje je tolike mlade djevojke, sada ponos Brcscic, skupila oko sebe. Pozivaju da s tijelom ​dođe i duh, ozivljujući i dalje njezinu obitelj, da je učini dostojnom njezina zaručnika i nje same, kako bi jednom, kad na nebu otvori oći, mogla tamo gdje kraljuje vječna radost, ugledati među svetima svaku svoju kćer. Ovo je ujedno i posljednji Anin sonet prema tiskanom izdanju iz 1852. godine.