You are here

Pobožnosti

Pobožnost križnoga puta sjeća nas onih mjesta u Jeruzalemu kojima je Isus prolazio do Golgote da smrću svojom na križu otkupi i spasi ljude. Neka i tebi bude draga ta pobožnost!

 


POBOŽNOST,BOGOŠTOVNO RASPOLOŽENJE I BOGOŠTOVLJE

 

Bogoštovno raspoloženje ( devotio,nutarnje bogoštovlje ) nije, po svetom Tomi zasebna krepost pored kreposti bogoštovlja nego je središnji čin u neku ruku srce te kreposti. „ Devotio nije ništa drugo već volja posvetiti se rado onomu što spada na bogoslužje.“

S bogoštovnim raspoloženjem srodna je  pobožnost ( pietas ). Po sv. Tomi pobožnost je, pobožnost je,kao dar Duha Svetog, sinovsko raspoloženje prema Bogu. Iskazuje se neposredno u nutarnjem molitvenom životu,u sinovskom izražavanju vjere ,ufanja i ljubavi prema Bogu.Ukoliko se pobožnošću označuje nutarnji i vanjski molitveni život,može se sa sv.Tomom nazvati aktivnošću ili činom kreposti bogoštovlja.Bogoštovlje,međutim, živi sa svoje strane od duha pobožnosti.

Milosnim djelovanjem Duha Svetog u daru pobožnosti prirodno klanjanje Božjem veličanstvu u stvorenju dobiva karakter i toplinu sinovskog kulta prema Božjem očinstvu u Božjoj obitelji.Pobožnost,kao bogati nutarnji molitveni život,hrani ljubav,koja je bližnji uzrok bogoštovnog raspoloženja (devotio).

Samo je onaj doista pobožan koga iskreni osjećaji prema Bogu neprestano potiču na osjetno iskazivanje hvale Bogu i na vidljive čine bogoštovlja; i jedino onaj štoje Boga „ u duhu i istini“ u koga vanjsko kultno vladanje proizlazi iz sinovskih osjećaja pobožnosti i bogoštovnog raspoloženja. Nema prave pobožnosti bez kultne radosti. A vanjski kult bez bogoštovnog raspoloženja mrzak je Bogu.

                                          Iz knjige Bernarda Haringa Kristov zakon 2, str. 175


 

O LITURGIJI I PUČKOJ POBOŽNOSTI

 

Kolikogod je ispravno načelo da u štovanju Boga trebamo dati prednost službenom bogoštovlju, “s kojim se ne može izjednačiti ni jedan drugi čin Crkve”(SC 7), pred pučkom pobožnošću, to nikako ne daje pravo da tko isključuje ili marginalizira pučku pobožnost. Umjesto isključivosti treba prakticirati i promicati razborito usklađivanje. Loše je načelo: Ili službena liturgija ili pučka pobožnost. Mnogo je bolje: I jedno i drugo.

U tom ćemo duhu razmišljati o nekoliko tipičnih oblika pučke pobožnosti. Budući da je ovaj prilog predviđen za mjesec svibanj, prednost smo dali marijanskim mjesecima s posebnim naglaskom na svibanj. To bi nas sve trebalo potaknuti na gorljivije drugovanje s Marijom Isusovom majkom i u liturgiji i u drugim zdravim oblicima pučke pobožnosti. 

 

Marijanski mjeseci

Marijanskim blagdanima tijekom liturgijske godine, kršćani od davnine pridodaju i posebne oblike pobožnosti kroz neke mjeseca u godini. Katolici kroz svibanj i listopad (u nekim krajevima južne zemljine polutke kroz studeni), istočni kršćani bizantskog obreda kroz kolovoz uz svetkovinu “Marijina usnuća”, kopti u Egiptu kroz mjesec kiah koji obuhvaća vrijeme našega prosinca i siječnja.  Tijekom tih mjeseci vjernici se svaki dan okupljaju na molitvu da slave i veličaju Presvetu Bogorodicu i prose njezin zagovor. Na Istoku je to štovanje usmjereno na liturgiju, a na Zapadu na pobožne vježbe ispunjene marijanskim molitvama i pjesmama. Ta usporednost s liturgijom na zapadu “stvaralo je i još uvijek stvara neke probleme liturgijsko-pastoralne naravi koji zaslužuju pozornu procjenu” (Direktorij, br.190).

Tu je potrebna pastoralna razboritost predvoditelja zajednica, osobito zbog toga što se mjesec svibanj često preklapa s uskrsnom pedesetnicom pa svibanjsku pobožnost treba uskladiti s tim vremenom. A to nije teško. Treba se samo potruditi i na vrijeme isplanirati. Marijino sudjelovanje u vazmenom otajstvu i događajima Pedesetnice, čime počinje hod Crkve, toliko je bogat da sasvim dobro može ispuniti vrijeme mjeseca svibnja. Slično je i s listopadom.

Posebnu pažnju treba posvetiti vazmenim nedjeljama koje u tablici liturgijskih dana zauzimaju visoko mjesto i ne smije ih zasjeniti nikakav drugi oblik pobožnosti, a redovito dolaze u svibnju. Na te dane svibanjske pobožnosti moraju biti protkane svetopisamskim čitanjima dotičnih nedjelja s posebnim osvrtom na mjesto i ulogu Blažene Djevice. Tako usklađena s liturgijskom godinom svibanjska je pobožnost izvrsna prigoda za razmišljanje o Bogorodici Mariji i njezinu poslanju pod kristološkim i antropološkim vidom.  

Budući da bi pedeset dana uskrsnog vremena trebalo posebno prožeti mistagoškim uvođenjem u otajstva sakramenata kršćanske inicijacije, pobožne vježbe u mjesecu svibnju mogu se obilježiti isticanjem Marijine uloge koju ona, premda proslavljena na nebesima, vrši ovdje i sada na zemlji. U tom kontekstu dobro će doći okvirne marijanske teme koje se mogu dalje razdijeliti: Majka Isusova, Prvootkupljena, Puna milosti, Vjernica, Zagovornica, Uzorak otkupljenih, Majka Crkve …

Sve nas to opominje i potiče da se nikako ne zadovoljimo jednim sadržajem i oblikom svibanjske pobožnosti za svaki dan mjeseca svibnja, nego da pobožnost uskladimo s vremenom liturgijske godine. U tom postupku prvo je načelo svetopisamska utemeljenost i uputstvo Crkvenog učiteljstva koje Mariju promatra i preporučuje kao “znak pouzdane nade i utjehe putujućem Božjem narodu” (LG 68).

To nam očituje i Pavla VI. o mjesecu svibnju: “To je, u stvari, mjesec u kojemu će kršćani u hramovima i u obiteljskim domovima gorljivije i srčanije uzdizati Mariji prinos svojih molitava i pobožnosti. To je ujedno mjesec u kome će više i  obilatije silaziti na nas darovi božanskog milosrđa”.


POBOŽNOST SV. ANTUNU

U štovanju sv. Antuna razlikujemo liturgijski obred i pučko štovanje. Svečevo liturgijsko štovanje počinje s danom kanonizacije, kada je papa Grgur IX, prikazao u njegovu čast prvu misu i obavio prigodne obrede. Papa Grgur IX. odredio je u Buli kanonizacije svim biskupima svijeta da sveca časte 13. lipnja i da promiču svetkovanje toga dana.

Osim blagdana njegove smrti, u franjevačkom bratstvu slavio se i prijenos njegova tijela, od generalnog kapitula u Lyonu god. 1351. i to 15. veljače. Na čast svečeve smrti, 13. lipnja, nalazimo u pravilima bratovštine propis da ga treba štovati kroz 13 utoraka.

Pobožnost kroz 9 utoraka pripisuje se povijesno dokazanom događaju. Naime, u Bolonji je 1616. godine živio bračni par koji kroz 22 godine braka nije imao poroda. Žena se žarkom molitvom obratila ovom svecu za pomoć. U snu joj se ukazao sv. Antun i rekao joj da kroz 9 utoraka posjećuje njegovu sliku u crkvi manje braće i da će joj molitva biti uslišana. Tek što je izvršila svečeve naloge, žena je postala majkom. Ali, rodila je izopačeno dijete. Žena je opet, s pouzdanjem, poslala dijete pred svečev oltar i čim je novorođenče položeno do nogu čudotvorca, poprimilo je dječju milinu i lijepi izgled. Glas o tome se brzo proširio i s njime i pobožnost 9 utoraka.

Sveti Antun je omiljeni svetac cijeloga svijeta, kojemu se mnogi utječu. Stoga su i na njegov blagdan crkve pune vjernika, napose djece.

 

U franjevačkoj crkvi sv.Mihovila Arkanđela,Staroj crkvi,pobožnost sv. Antunu se odvija kroz devet utoraka , a sastoje se od svete mise i propovijedi kod oltara sv.Antuna sa kratkom pobožnošću nakon sv. mise u 6 i 17.30 na hrvatskom i u 7 sati na mađarskom jeziku. 


POBOŽNOST NA ČAST PRESVETOM SRCA ISUSOVA

Sv.  Naš  O.Franjo  žarko je ljubio ranjeno Srce Isusovo, što je također kao dragi amanet predao u baštinu svojoj duhovnoj djeci. Već u XII. vijeku bl. David Ausburški,franjevac (+1272.) učinio je samostan u Regensburgu središtem pobožnosti Srca Isusova.

U njegovim spisima pronađene su prekrasne molitve presv. Srcu. Sv.Bonaventura (+1274.), veliki franjevački bogoslov i crkveni naučitelj,vrlo je štovao i divno pisao o presv. Srcu,a oštroumni franjevački naučitelj bl. Ivan Duns Skot (+1308.) u svojoj se nauci posebno obazire na štovanje Srca Isusova. On jasno piše,da je predmet u štovanju Srca Isusova živo (tjelesno) Isusovo srce, kao simbol ljubavi Kristove prema Bogu i ljudima. Razlog je opstojnosti Kristove- piše Duns Skot- da se pokaže srce,koje će Boga ljubiti najvećom ljubavlju, i ta prevelika ljubav njegova Srca uzrokom je, da je htio za nas trpjeti i umrijeti.

Franjevačka je askeza u daljnim vjekovima odgojila u sva tri Reda nebrojeno posebnih štovatelja presv. Srca Isusova. Koncem 17.vijeka odabrao je božanski spasitelj posebnu vijesnicu pobožnosti svoga presv. Srca: Djevicu Margaretu Alakok. Mnogo puta joj se sam ukazao i učio ju, kao da se štuje njegovo presv. Srce, dao joj je upute i zapovijed,kao da proširi tu pobožnost. Za njezine se objave zauzeo i pomogao joj u raznim teškoćama njezin izvanredni ispovijednik bl. Klaudije Kolombijer,isusovac. No za posebnoga zaštitnika i vođu dao joj je Gospodin Spasitelj našega sv. O. Franju koji joj se također ukazao- Margareta je bila trećoredica!

U tomu kazanju (4.X.1686.) otkrio joj je božanski Spasitelj,da je sv. Franjo osobiti ljubitelj presv. Srca i da ima vanrednu moć, da od njegova Srca isprosi različite milosti.

Margareta je stupila u Red od pohoda Marijina te je umrla kao redovnica na glasu svetosti 1690. Svetom ju je proglasio papa Benedikt XV.  13.V. 1920.

Pobožnost se presv. Srcu još za njezina života vrlo proširila. General franjevačkoga reda o. Bernardin dal Vago, posvetio je god.1874. presv. Srcu cijeli Franjevački red i odredio, da se ta posveta po samostanima svečano obavlja svake godine na blagdan Srca Isusova, a jedna kraća posvetna molitva moli se u korskoj molitvi po franjevačkim samostanima svaki dan. 25 god. nakon toga 1889. Papa Leon XIII. posvetio je Srcu Isusovu cijeli svijet.

Najobičnije pobožnosti jesu: pobožnost  prvoga petka u mjesecu, pobožnost 9 prvih petaka,lipanjska pobožnost i devetnica Srcu Isusovu.

Gospodin je obećao sv. Margareti Alakok slijedeće:

  1. Da ću štovateljima moga Srca svaku pomoć potrebnu u njihovu staležu.
  2. Dat ću mir njihovom obiteljima.
  3. Tješit ću ih u svim njihovim nevoljama.
  4. Bit ću im sigurno utočište za života , a osobito na času smrti.
  5. Blagoslovit ću im obilno sve , što poduzmu.
  6. Griješnici će naći u mom srcu more milosrđa.
  7. Mlake duše postat će revne.
  8. Revne će duše doći do velike savršenosti.
  9. Blagoslovit ću i kuće,gdje se bude izložila i štovala slika moga srca.
  10. Svećenicima ću dati dar te će moći ganuti i najokorjelije grješnike.
  11. Osobe koje budu širile ovu pobožnost zapisat, ću u svoje srce i neću ih nikada izbrisati.
  12. Udijelit ću milost konačne pokore onima koji se pričeste uzastopce devet mjeseci svakog prvog petka.

 

Pobožnost prvog petka sastoji se: sv. ispovijed i sveta pričest (sv.misa).

Nakon sv. mise Litanije i posvetna molitva Srcu Isusovu sa blagoslovom s presvetim otajstvom.

 

LITANIJE PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Gospodine smiluj se!

Kriste smiluj se!

Gospodine smiluj se!

Kriste čuj nas!

Kriste usliši nas!

Oče nebeski, Bože,                      smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,

Duše sveti, Bože,

Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Srce Isusa, Sina Oca vječnoga,

Srce Isusovo, u krilu Djevice majke od Duha Svetoga sazdano,

Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno,

Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga,

Srce Isusovo, hrame Božji sveti,

Srce Isusovo, šatore Višnjega,

Srce Isusovo, kućo Božja i vrata nebeska,

Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi,

Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo,

Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno,

Srce Isusovo, svake hvale predostojno,

Srce Isusovo, kralju i središte sviju srdaca,

Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja,

Srce Isusovo, u kojem prebiva sva punina božanstva,

Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo,

Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo,

Srce Isusovo, željo bregova vječnih,

Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa,

Srce Isusovo, bogato za sve koji zazivaju Tebe,

Srce Isusovo, izvore života i svetosti,

Srce Isusovo, pomirište grijeha naših,

Srce Isusovo, nasićeno pogrdama,

Srce Isusovo, satrveno zbog opačina naših,

Srce Isusovo, do smrti poslušno,

Srce Isusovo, kopljem probodeno,

Srce Isusovo, izvore sve utjehe,

Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše,

Srce Isusovo, mire i pomirenje naše,

Srce Isusovo, žrtvo za grijehe,

Srce Isusovo, spasenje onima koji se u Te ufaju,

Srce Isusovo, ufanje onima koji u Tebi umiru,

Srce Isusovo, milino sviju svetih,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

 

S:         Isuse blaga i ponizna srca!

N:        Učini srce naše po Srcu svome!

 

Pomolimo se.

Svemogući, vječni Bože,

pogledaj na Srce preljubljenoga Sina svojega

i na hvale i zadovoljštine, koje u ime grešnika Tebi prikazuje,

i njima, koji milosrđe Tvoje mole,

Ti oproštenje udijeli umilostivljen,

u ime istoga Sina svojega Isusa Krista,

koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.


 

 

POSVETNA MOLITVA SRCU ISUSOVU

 

Presveto Srce Isusovo, izvore beskrajne ljubavi, tebi se posvećujemo.

 

Hvala ti za ljubav koju si očitovao po spasenjskoj žrtvi na križu i probodenom srcu.

Hvala ti za uskrsnuće po kojem si nam darovao pobjedu

nad svakim zlom i svakim nečovještvom.

 

Isuse, najvjerniji prijatelju čovjekov i jedini spasitelju ljudskog roda,

tvom Srcu posvećujemo sebe, svoje obitelji i svoj narod,

posvećujemo ti i svoju domovinu Hrvatsku.

 

Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujemo ti za sve darove koje si nam dao:

za dar života i zdravlja, za milost vjere i dar pripadnosti Katoličkoj Crkvi.

Potvrđujemo svoj krsni savez s Tobom i svoju odluku da po njemu živimo.

 

Presveto Srce Isusovo, otvaramo ti svoja srca

da u njih uliješ duha mudrosti i razuma, savjeta i jakosti,

znanja i straha Božjega, kajanja i praštanja, mira i pomirenja.

Prožmi nas duhom zajedništva u poštivanju različitosti osoba i službi. 

 

Presveto Srce Isusovo, pomozi nam u našim poteškoćama i problemima,

tješi nas u našim patnjama, budi nam utočište protiv svakog zla u ovom svijetu,

blagoslovi naš rad, posao, učenje i igru,

daj nam milost da budemo blagi i nadvladamo svaku srdžbu i ljutnju,

blagoslovi mirom, zdravljem i srećom sve članovi obitelji,

ispuni svoje svećenike milošću Duha Svetoga da privode k tebi sva srca ljudi.

 

Isuse, neka ova molitva kojom se predajemo tvome srcu,

bude poticaj za naše osobno obraćenje i put do istinske molitve i svetosti.

Isuse, budi središte našeg bića, budi središte naših obitelji,

budi središte naše župne i redovničke zajednice,

budi središte cijeloga našeg hrvatskog naroda,

ti koji s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga

živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Amen.